Legenda o Tarzanu recenzija: gospodar džungle u odijelu koje mu je pretijesno
Tarzan ovaj put ne počinje na stablu, nego u londonskom salonu, s kravatom oko vrata, i to je najbolja ideja cijelog filma. David Yates nije htio snimiti stotu priču o porijeklu. Zanimalo ga je što se dogodi kad divljak odavno postane gospodin, a onda ga prošlost ipak sustigne. Koliko je od toga uspjelo, o tome ćemo podrobno.
Lijep, ozbiljno zamišljen i mjestimice zadivljujući avanturistički film koji kreće s boljim idejama nego što ih donese do cilja, ali za kišnu večer posve je dovoljno dobar.
Podaci o filmu
| Original | The Legend of Tarzan |
|---|---|
| Redatelj | David Yates |
| Uloge | Alexander Skarsgård, Christoph Waltz, Samuel L. Jackson, Margot Robbie, Djimon Hounsou, Jim Broadbent |
| Žanr | Fantasy filmovi, Akcijski filmovi, Pustolovni filmovi |
| Trajanje | 110 min |
| Zemlja | Kanadski filmovi, Britanski filmovi, Američki filmovi |
O čemu je riječ? Ispod fraka i dalje diše divljina
John Clayton uglađen je i dobro odgojen građanin viktorijanske Engleske. Barem tako izgleda već desetak godina. Svi misle da je divljak u njemu zauvijek nestao, a onda stiže vijest: u Kongu, njegovom nekadašnjem domu, događaju se strašne stvari. Jedan rudnik bezobzirno guta nova područja i već ugrožava i njegove stare prijatelje.
Clayton se vraća i upušta u borbu protiv razorne sile civilizacije. Usput se polako, sloj po sloj, vraća onome što je oduvijek bio. Kako s njega otpada odjeća, tako ponovno postaje Tarzan, gospodar džungle i saveznik divljine. To je cijela postavka i više od toga ne treba znati unaprijed.
Osnovna ideja mi se iskreno sviđa. Tarzanov mit svi znamo: lijane, onaj krik, Jane, majmuni. Filmaši su to u proteklih stotinu godina izlizali do kraja. Ovdje umjesto toga dobivamo junaka koji je svoju legendu već proživio i sada je mora ponovno navući na sebe, htio to ili ne. Ta zrelija, melankoličnija polazna točka donosi najzanimljivije trenutke filma.
Skarsgård, tihi kolos od mišića
Alexander Skarsgård kao John Clayton, odnosno Tarzan, fizički je savršen izbor i tu nema rasprave. Visok je, žilav, u pokretima ima neko životinjsko strpljenje, a što je još važnije, uvjerljivo pokazuje da se taj čovjek muči u vlastitoj civiliziranoj koži. Igra s malo riječi i puno toga prepušta pogledu.
Problem je prije u tome što mu scenarij često ne daje dovoljno materijala. Povučeni, zatvoreni Tarzan na papiru zvuči dobro, ali lik je ponekad toliko šutljiv da gledatelj sam mora pogađati što se u njemu zbiva. Bez obzira na to, on nije slaba karika. U velikim fizičkim scenama zapravo je posebno uvjerljiv.
Jane, Williams i zli kapetan
Margot Robbie kao Jane Porter unosi puno više vatre nego što uloga na papiru traži. Nije to ona djevojka koja vrišti i čeka spas kakvu su nas stari filmovi naučili očekivati. Ima humora i kičmu. Šteta što je priča ipak povremeno gura natrag u klasičnu ulogu žene u nevolji, jer Robbie je očito mogla puno više.
Samuel L. Jackson kao George Washington Williams istodobno je srce filma i glavni izvor humora. On je taj koji kao autsajder reagira na ludilo džungle, a malo tko kao on zna dobro tempiranom primjedbom razbiti napetost. Njegov par sa Skarsgårdom funkcionira iznenađujuće dobro i avanturi daje gotovo buddy movie štih.
Christoph Waltz kao kapetan Leon Rom donosi točno ono što od njega očekujemo: pristojnog, odmjerenog i jezivo smirenog negativca. I upravo je to problem. Waltz od Nevrijedne kopiladi isti lik igra u raznim kostimima, a ni ovdje ne dodaje ništa iznenađujuće. Profesionalno je, gledljivo, ali zaboravljivo. Djimon Hounsou kao poglavica Mbonga ima snažnu prisutnost, a Jim Broadbent kao premijer simpatična je kratka epizoda.
David Yates i teret ozbiljnosti
Ime Davida Yatesa većina zna po posljednja četiri dijela serijala o Harryju Potteru, a taj se potpis osjeti i ovdje: hladnija paleta boja, ozbiljan ton, raskošni, ali kontrolirani kadrovi. Yates nije čovjek za vesele pustolovine, više mu leže tamnije nijanse, pa je takva ispala i Legenda o Tarzanu.
To je ujedno vrlina i mana. Vrlina, jer film ne želi biti bezazleni nostalgični blockbuster i usuđuje se u pozadinu uvesti ozbiljne teme poput kolonijalnog izrabljivanja. Mana, jer mu često nedostaje lakoće, zamaha i one opuštene radosti koju avanturistički film treba. Ponekad djeluje kao da jako želi biti važan pa zaboravi zabavljati.
Ni struktura nije sasvim glatka. Flashbackovi u kojima bljeskaju slike iz Tarzanove prošlosti lijepi su, ali povremeno koče priču u sadašnjosti, pa se 110 minuta mjestimice čini duljima.
Vizualno: veličanstvena džungla, gumene životinje
Vizualno film ostavlja pomiješane dojmove. Krajolici, šume obavijene maglom, rijeke i velike masovne scene doista su spektakularni i u njima ima prave veličine. Kad Tarzan napokon slobodno juri kroz krošnje, film zbilja uhvati onaj iskonski osjećaj slobode zbog kojeg volimo ovaj lik.
Računalno generirane životinje, s druge strane, ne uvjeravaju uvijek. Gorile i ostale zvijeri ponekad oduševljavaju, a ponekad se jasno vidi da su sastavljene od piksela, što u filmu kojem je odnos s prirodom u samom središtu boli više nego u nekom superherojskom spektaklu. Glazba i zvuk zato su jaki: šumovi džungle, bubnjevi i orkestralna podloga lijepo grade napetost.
Što radi, a što ne
- Radi: zrelija polazna točka koja zaobilazi priču o porijeklu.
- Radi: energija Samuela L. Jacksona i Margot Robbie.
- Radi: velike, razigrane akcijske scene među krošnjama.
- Ne radi: negativac kojeg Christoph Waltz odrađuje po rutini.
- Ne radi: mjestimice pretmuran, trom ritam.
- Ne radi: neujednačena kvaliteta CGI životinja.
Vaga se na kraju ipak prevaga na pozitivnu stranu, ali tek malo. Ovo je pošten, ambiciozan avanturistički film u kojem se krio i potencijal za izvrstan film.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Za ljubitelje klasičnih pustolovina koji žele ozbiljniju, mračniju verziju poznate priče, kao i za obožavatelje Skarsgårda i Margot Robbie.
- Radije preskoči ako: Tko očekuje lagani, veseli obiteljski film o Tarzanu, bit će razočaran, a zbog mračnijeg tona i nasilnih scena nije ni za najmlađe.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Tarzan (1999), Greystoke: The Legend of Tarzan, Lord of the Apes (1984), Knjiga o džungli (2016), The Lost City of Z (2016), Mumija (1999)
Česta pitanja
Kada je izašla Legenda o Tarzanu?
Film je u kina stigao 2016. godine.
Koliko traje Legenda o Tarzanu?
Film traje 110 minuta.
Tko je režirao Legendu o Tarzanu?
Film je režirao David Yates.
Tko glumi Tarzana i Jane?
Johna Claytona, odnosno Tarzana, glumi Alexander Skarsgård, a Jane Porter Margot Robbie. Glavnog negativca, kapetana Leona Roma, igra Christoph Waltz.
O čemu govori Legenda o Tarzanu?
John Clayton, koji živi civiliziranim životom, saznaje da se u Kongu, njegovom nekadašnjem domu, širi bezobziran rudnik koji ugrožava njegove prijatelje, pa se vraća i ponovno postaje Tarzan.
Isplati li se i danas zaljuljati na lijanama uz ovog Tarzana?
Da, ali uz umjerena očekivanja. Legenda o Tarzanu nije postala moderni klasik kakvom smo se mogli nadati s obzirom na glumačku postavu i polaznu ideju, ali daleko je i od promašaja kakvim su ga neki proglasili. Skarsgård je uvjerljiv, Robbie i Jackson pune platno životom, a ima i scena koje zbilja vraćaju čaroliju gospodara džungle. Ako vam se neke lijene večeri gleda ozbiljnija, raskošna pustolovina, ovaj film će vas pošteno poslužiti. Samo ne očekujte da će vam ostati u sjećanju kao velike avanture. Od mene dobiva dobronamjernu, ali čvrstu sedmicu.