Pinokio recenzija: drvena lutka koja i nakon osamdeset godina zna rasplakati i prestrašiti
Neke bajke uspavljuju, a neke protresu. Pinokio radi oboje i pritom ne traži dopuštenje. Disneyjeva drvena lutka oživi jedne zvjezdane noći, a od tog trenutka film oko nje gradi pravi moralni zabavni park u kojem se i današnji gledatelj ne prestaje čuditi. Pogledao sam ga ponovno kao odrasla osoba i moram priznati: ovaj je film puno hrabriji, mračniji i ljepši nego što sam ga pamtio.
Pinokio nije prašnjavi muzejski izložak, nego prekrasno nacrtana, iznenađujuće oštra priča s poukom koja je i danas jedan od vrhunaca Disneyjeva opusa.
Podaci o filmu
| Original | Pinocchio |
|---|---|
| Redatelj | Hamilton Luske, Ben Sharpsteen, T. Hee, Wilfred Jackson, Norman Ferguson, Jack Kinney, Bill Roberts |
| Uloge | Dickie Jones, Cliff Edwards, Christian Rub, Evelyn Venable, Walter Catlett, Mel Blanc |
| Žanr | Animirani filmovi, Obiteljski filmovi, Fantasy filmovi |
| Trajanje | 88 min |
| Zemlja | Američki filmovi |
Usamljeni drvorezbar i želja koja se ostvari
Polazište je toliko jednostavno da zvuči gotovo kao dječja pjesmica: Geppetto, usamljeni stari drvorezbar, izrezbari lutku i nazove je Pinokio. U noći čuda vila udahne život drvu i od tada mali drveni dječak kreće prema cilju koji je velika avantura svakog djeteta: postati pravi dječak od krvi i mesa. No za to čarolija nije dovoljna. To mora zaslužiti, i to hrabrošću, odanošću i iskrenošću.
Tu dolazi obrat zbog kojeg Pinokio nije bajka prelivena šećerom: glavni junak je nevjerojatno naivan. Čini glupost za glupošću, a film to ne uljepšava. Pinokio se spotiče, vjeruje krivim ljudima, donosi loše odluke, a posljedice su ponekad doista zastrašujuće. Upravo zato njegova priča djeluje stvarno. Ne gledamo pobjednički pohod savršenog junaka, nego dijete koje na vlastitoj koži uči što je dobro, a što loše.
Neću otkrivati detalje radnje, ali reći ću ovoliko: tko lik poznaje samo iz slikovnica ili reklama, iznenadit će se koliko daleko film ide kako bi Pinokija zaista stavio na kušnju.
Cvrčak Jiminy, najstrpljivija savjest na svijetu
Ako itko krade show, onda je to cvrčak Jiminy. Mudri mali prijatelj koji se pridruži Pinokiju da ga upozorava i usmjerava, i kojemu to redovito ne uspijeva. Glas Cliffa Edwardsa toliko je topao, duhovit i ljudski da cvrčak gotovo postaje srce filma. On je lik s kojim se poistovjećuje odrasli gledatelj: vidi nevolju kako dolazi, pokušava nešto reći i ipak ostaje uz malog drvenog dječaka kad ovaj ponovno sve pokvari.
Obožavam to što Jiminy nije sterilni pametnjaković koji samo propovijeda. Ima u njemu taštine, ima umora, ponekad se i on pokoleba, i upravo ga to čini dragim. Djeci je prijatelj, a roditeljima pomalo ogledalo: tako izgleda kad pokušavaš odgajati nekoga tko te baš sada ne želi slušati.
Ne zaboravimo ni ostale. Geppetto Christiana Ruba toliko je dobroćudan i krhak da vam se uvuče pod kožu već u prvim scenama. Plava vila Evelyn Venable eterična je i umirujuća. A Dickie Jones kao glas Pinokija savršeno pogađa onaj dječji, znatiželjni, pomalo brzopleti ton zbog kojeg je lik istodobno iritantan i dirljiv.
Negativci od kojih me i danas prolaze žmarci
Jedna od najvećih snaga Pinokija je galerija zlikovaca. Walter Catlett posuđuje glas podmuklom, napuhanom liku po imenu Pošteni John (u originalu „Honest John” Worthington Foulfellow), utjelovljenju napasti: smiješi se, laska i pritom već broji zaradu. Uz njega je Gideon, čije štucanje nije oglasio nitko drugi nego Mel Blanc, legenda crtanih glasova kojeg većina poznaje po likovima iz Warnerovih Looney Tunesa.
Charles Judels pojavljuje se u dvije uloge: on je glas Strombolija i Kočijaša, a oba su lika toliko prijeteća da se mlađi gledatelji mogu doista trgnuti. Frankie Darro kao Lampwick, loše društvo, donosi onaj opušteni, frajerski tinejdžerski glas na koji naivna drvena lutka, naravno, gleda s divljenjem.
Ono što mi se najviše sviđa: ti zlikovci nisu karikature. Strašni su jer su uvjerljivi. Upravo su to oni odrasli i loši prijatelji od kojih roditelji uvijek čuvaju djecu, a film to pokazuje s iznenađujućom otvorenošću.
Sedam redatelja, jedna atmosfera: tako izgleda ručno crtana čarolija
Popis autora na prvi pogled plaši: Hamilton Luske, Ben Sharpsteen, T. Hee, Wilfred Jackson, Norman Ferguson, Jack Kinney i Bill Roberts svi su potpisani kao redatelji. Sedam imena na filmu od 88 minuta? To je bio prirodan dio rada na ranim Disneyjevim filmovima, različite cjeline vodili su različiti redatelji. A čudo je u tome što iz toga nije nastao rascjepkan film skrpan od komadića. Pinokio je jedinstven, tečan, a atmosfera mu ostaje cjelovita od početka do kraja.
Vizualno je jednostavno očaravajući. Sitni detalji Geppettove radionice, drveni satovi i igračke, igra svjetla u zvjezdanoj noći: svaki kadar izgleda kao slika. Oku naviknutom na današnje digitalno uglačane animacije posebno upada u oči koliko je ručnog crtanja i brižnih detalja u njemu. Nije pretjerano reći da je Pinokio jedno od najljepših djela klasične animacije.
Ritam režije, naravno, drukčiji je od današnjeg obiteljskog filma. Ponekad se duže zadrži na nekoj sceni i pusti da slika i glazba odrade posao. Meni je to bilo pravo uživanje, ali dijete naviknuto na brzinu u prvi mah možda postane nestrpljivo.
Gdje osvaja, a gdje ipak može biti tvrd zalogaj?
Krenimo od onoga što funkcionira:
- Vizualni dojam, koji se i danas može mjeriti s najboljim animacijama.
- Glasovi i glazba, zbog kojih likovi žive i dišu.
- Moralni ulog, koji nije samo riječ: hrabrost, odanost i iskrenost ovdje doista imaju svoju cijenu.
- Cvrčak Jiminy, kojeg je nemoguće ne zavoljeti.
A zašto od mene ne dobiva desetku u svemu: priča je mjestimice epizodna, skače od avanture do avanture, a naivnost glavnog junaka u jednom trenutku postaje gotovo iritantna. Naravno, u tome je poanta, ali odrasli će se gledatelj tu i tamo uhvatiti za glavu: „Pinokio, ozbiljno?” Uz to, pojedini dijelovi filma doista su mračni i strašni. Za najmlađe je prisutnost roditelja i kratak razgovor nakon gledanja itekako preporučljiv.
No to su prije osobine nego mane. Pinokio je nastao u vremenu kad se bajka još usuđivala biti zastrašujuća, i mislim da je upravo zato ostao tako duboko urezan u sjećanje gledatelja.
Zašto ga vrijedi pogledati i danas?
Pinokio je s razlogom obavezni Disneyjev klasik i s time se potpuno slažem. Nije riječ samo o nostalgiji. I danas je važno govoriti o tome da djecu okružuje mnoštvo napasti, da glasni, privlačni „prijatelji” ne žele uvijek dobro i da laž ima posljedice. Film to govori tako da istodobno zabavlja, nasmijava i na trenutke doista potrese.
Za obiteljsku filmsku večer je savršen, pogotovo ako roditelj aktivno sjedi uz dijete. Nakon gledanja otvara se odlična prilika za dobar razgovor: zašto je Pinokio vjerovao lošim ljudima? Što je trebao učiniti? Što bi mu rekao cvrčak Jiminy? Malo nam koji film tako prirodno stavlja ta pitanja u ruke.
A kao odrasla osoba vrijedi ga pogledati ponovno i sam. Bit će drukčije nego u djetinjstvu: vidjet ćete više Geppettove usamljenosti, lukavosti zlikovaca i koliko je rada, ljubavi i umjetnosti u svakom nacrtanom pokretu.
Kome ga preporučujemo?
- Za tebe je ako: Obiteljima s djecom koja podnose pokoju strašniju scenu, ljubiteljima animacije i svima koji žele vidjeti kako je izgledala ručno crtana Disneyjeva čarolija na vrhuncu. Nostalgičnim odraslima obavezno ponovno gledanje.
- Radije preskoči ako: Najmlađima koji se lako uplaše te onima koji podnose samo današnje brze animacije prepune šala. Njima sporiji ritam i mračniji dijelovi mogu biti tvrd zalogaj.
Ako ti se sviđa, pogledaj i: Snjeguljica i sedam patuljaka (1937), Fantazija (1940), Dumbo (1941), Bambi (1942), Pepeljuga (1950)
Česta pitanja
O čemu govori Pinokio?
Drvenu lutku usamljenog drvorezbara Geppetta vila oživi u noći čuda. Pinokio mora naučiti hrabrost, odanost i iskrenost kako bi postao pravi dječak od krvi i mesa, dok ga njegov mudri prijatelj, cvrčak Jiminy, pokušava čuvati od gluposti.
Koliko traje Pinokio?
Film traje 88 minuta.
Je li Pinokio prikladan za malu djecu?
Pojedine scene mogu biti strašne, pa je najmlađima bolje film gledati uz roditelja i nakon gledanja porazgovarati o onome što su vidjeli.
Tko je režirao Pinokija?
Film su režirali Hamilton Luske, Ben Sharpsteen, T. Hee, Wilfred Jackson, Norman Ferguson, Jack Kinney i Bill Roberts.
Tko posuđuje glas Pinokiju i cvrčku Jiminyju?
U originalnoj verziji Pinokiju glas posuđuje Dickie Jones, a cvrčku Jiminyju (Jiminy Cricket) Cliff Edwards.
Kojem žanru pripada Pinokio?
Riječ je o američkom animiranom, obiteljskom i fantastičnom filmu iz kruga Disneyjevih klasika.
Isplati li se i danas oživjeti drvenu lutku na ekranu?
Apsolutno. Pinokio je onaj rijetki klasik koji nije vrijedan zato što je star, nego zato što i danas funkcionira. Prekrasan je, duhovit, ponekad zastrašujuć, a do kraja gradi pravi emocionalni ulog. Ako ga gledate s djetetom, pripremite se na pitanja. Ako ga gledate sami, pripremite se na to da će vas Geppettova radionica i cvrčak Jiminy pratiti još danima. Kod mene je ovo čvrsta 9/10 i film kojem se uvijek rado vraćam.